Crna Gora – Komovi i Prokletije

U razdoblju od 14.-22.07.2017.g. 7 članova Osmice obišlo je Komove i Prokletije u Crnoj Gori. Naše doživljaje osvajanja vrhova a i nezaboravne scene bježanja od ratobornog bika pročitajte iz pera Vitomira Murganića, voditelja pohoda.


Petak, 14.07.2017. godine

U dopodnevnim satima preuzimamo kombi kod „ZAK“ Karlovac u organizaciji Športske zajednice Karlovca. Kombi je nov i veoma komforan. Oko 13,00 sati počinjem prikupljati polaznike i ispred hotela Lana Korana zadnja nam se pridružuje Vesna i Vanja. Nažalost Željko Kera u zadnji čas je otkazao polazak s nama budući mu je dva dana prije umro brat.

Krenuli smo planirano iz Karlovca u 14,00 sati na relaciji Bihać-Bosanski Petrovac-Jajce-Travnik (gdje ostajemo na kraćoj pauzi radi večere)-Sarajevo i u ranim jutarnjim satima stižemo u Foču gdje stajemo na kraćoj pauzi radi točenja goriva i obvezne kave.


Subota 15.07.2017. godine

Od Foče nastavljamo cestom, koja se s mnogo dobre volje može tako nazvati, do graničnog prijelaza Ščepan polje. Granicu prelazimo bez poteškoća i put nastavljamo dolinom Pive, pa preko Durmitora ka Žabljaku.

Oko 04,00 sata dolazimo u Žabljak. Do 06,00 sati koristimo za odmor. Oko 06,00 sati zovem Gorana Šibalića, našeg domaćina i organizatora pohoda u Crnoj Gori. Kod njega, u planinarskom domu „Neviđeno“  krijepimo se kavom i nakon obavljenih formalnosti krećemo ka eko katunu Štavna podno Komova,

Komovi su planinska grupa i planina koji se nalaze u istočnom dijelu Crne Gore i jugozapadnom dijelu regije, na prostoru crnogorskih plemena Kuča i Vasojevića te albanskog plemena Klimenti.

Masiv Komova pruža se u pravcu zapad-istok. Površine  je oko 70-ak km2. Okružuju ih planinske rijeke: Drcka i Kraštica na sjeveru, iza kojih se nalazi masiv Bjelasice, zatim rijeke Tara i Opasanica na zapadu koje Komove odvajaju od Kučkih planina kao što ih odvaja i rijeka Veruša u Albaniji, slijede Kutska rijeka i Zlorečica na istoku, koje odvajaju Komove od Visotorske planinske grupe, te planinski vijenci Prokletija na jugu.

Iako se točno ne zna kako su Komovi dobili ime, postoji više teorija. Pojedini istraživači tvrde kako riječ kom potječe iz starog sanskritskog jezika i da znači otok. Drugi smatraju da je riječ kom arapskog porijekla i označava planinu, a ima mišljenja da porijeklo riječi kom dolazi iz staroslavenskog jezika gdje znači brijeg. Dobar poznavatelj ovog kraja pisac dr J. Erdeljanović tvrdi da je ime kom ilirskog porijekla.

U eko katun Štavna dolazimo oko 08,15 sati gdje upoznajemo lokalnog vodiča Srđana na čiji  prijedlog  mijenjamo prvotni plan uspona na Vasojevića kom, budući je prognoza za sutradan loša, odlučujemo se popeti na zahtjevniji vrh, Kučki kom 2487 m.

Nakon presvlačenja i kratkotrajnih priprema, oko 09,00 sati krećemo prema Kučkinom komu. Vrijeme sunčano s povremenom naoblakom. Prognoza je kiša za kasno popodne.

Bez obzira na umor nakon osamnaest satnog  putovanja krećemo na Kučki kom 2487 m. Dobro markirana staza vodi iz katuna Štavna travnatom ledinom sve do pojasa šume. Nakon pojasa šume dolazimo do terena koji je relativno ravan, s gorskim livadama koje su presijecane s nebrojenim siparima koji otežavaju kretanje.

Nakon dva sata i 30 minuta dolazimo do prijevoja od kuda je polazišna točka za uspon na Kučki kom. Dio ekipe, Vesna, Lidija, Marijana i Goran što radi umora što radi neiskustva ostaje na prijevoju radi odmora i okrijepe, pa će se vratiti do kantuna. Ostatak ekipe, Srđan, Vito, Mira,  Damir i Vanja nastavlja uspon ka vrhu. Staza (još uvijek dobro markirana) nas vodi siparima i pojedinačnim stijenama koje ne predstavljaju neki problem. Dolazimo do jedine nešto teže točke uspona, koju uz manje ili više poteškoća prelazimo i nastavljamo uspon strmom liticom koja ipak nudi mnogo stopinki i oprimaka za siguran uspon. Možda je najopasniji dio staze polica neposredno prije vrha budući su stijene jako kršljive, a s jedne i druge strane su provalije.

Uspješno se uspinjemo na vrh. Pogledi su neopisivi. Sa svih strana nazubljeni vrhovi. Na jugu se naziru Prokletije, naš sljedeći cilj. Nakon obaveznog fotkanja vraćamo se istim putem. Nakupina tamnih oblaka koja stiže sa sjevera primorala nas je na brzi povratak.

Silazak je prošao u redu. Noge su sve umornije. Osjeća se dugo noćno putovanje. Sa vrha nam je bilo potrebno četiri sata za povratak. Zadnji dijelovi staze, šuma i sipari ostat će mi u dugom sjećanju. Konačno katun Štavna. Zasluženi odmor uz Nikšićko. Nakon večere svi odlazimo na zasluženi odmor.


Nedjelja 16.07.2017. godine

Ustajemo se oko 08,00 sati. Dočekalo nas je kišno vrijeme s niskom naoblakom. Vidljivost nikakva. Nakon obilnog doručka dogovaramo se s vodičem Srđanom da ćemo pričekati do 12,00 sati pa tek onda odlučiti o daljnjim postupcima. Vrijeme kratimo kartanje, dame kozmetikom i svi zajedno surfanjem internetom.

Nažalost vrijeme se ne smiruje i nismo u mogućnosti nastaviti po planu, odnosno uspon na Vasojevića kom  2461 m, koji je bliži kantunu Štavna i nešto lakši za uspon. U popodnevnim satima odlučili smo se malo upoznati s okolicom i lokalnim specijalitetima.

Dio ekipe se odlučuje prošetati do lokalne gostionice „K Jovi“ a dio ekipe se ipak odlučio da idemo kombijem. Kiša cijeli dan neumorno pada. Po povratku u katun Štavna zatekla nas je neugodna obavijest da se Vanja morao vratiti u Hrvatsku radi smrtnog slučaja u obitelji (umro mu je tast). Uz pomoć našeg vodiča Srđana odlazi u Podgoricu gdje se avionom vratio u Zagreb.

Boravak u kantunu Štavna pamtit ćemo po ljubaznom osoblju, dobrom smještaju i obilnoj i kvalitetnoj hrani.


Ponedjeljak, 17.07.2017. godine

Trećeg dana nakon obilnog doručka krećemo prema Gusinju, našoj slijedećoj bazi za uspon na Prokletije. Put nas vodi živopisnim krajolikom i preko Andrijevice za nekih dva sata stižemo u  Gusinje. Tu nas je dočekao lokalni vodič Zuvdija – Zuki. Stariji gospodin s velikom iskustvom i vrsni poznavalac ovih krajeva.

Gusinje se nalazi u neposrednoj blizini granice sa Albanijom, na ušću Vruje u rijeku Grnčar. Nalazi se u jugozapadnom dijelu Plavsko-Gusinjskog bazena na oko 900 metara nadmorske visine, ispod strmih padina Prokletija sa juga i Visitora sa sjevera. Iz Gusinja su potekli mnogi znameniti Crnogorci.

 

Nakon okrijepe u hotelu „Rosi“ gdje smo smješteni u ugodnim sobama, dogovorili smo se s Zukijem da za zagrijavanje krenemo na vrh Maja Podgojs 2021 m. Prijedlog je prihvaćen i orni krećemo ka našem prvom vrhu na Prokletijama. Uspon ide dijelom šumskom cestom preko gorskih livada ka vrhu. Neposredno ispod samog vrha odustajemo od uspona radi niske naoblake i slabe vidljivosti. Sa kote na kojoj smo zastali pruža se predivan pogled na Gusinje i okolicu, kao i na okolna brda.

Po povratku koristimo slobodno popodne za posjet dolini Ropojana i ponoru rijeke Grlje. Tu se zadržavamo kraće vrijeme i okrijepili se izvrsnim paprikama punjenim sirom i još nekim domaćim specijalitetima. Nakon toga posjećujemo Ali pašine izvore gdje doživljavamo bliski susret s domaćim bikom, koji nas je svojom tvrdoglavošću i prijetećim stavom natjerao da potražimo alternativni pravac za povratak do kombija.

Gusinje će nam ostati u sjećanju i po tome što smo posjetili lokal u kojem nastupaju četiri pjevačice i glazba nikako ne prestaje. Svakako treba spomenuti lokalne kafiće koji se međusobno razlikuju po tome da li toče alkohol (Albanski) ili ne, a naročito po vrsti glazbe koja se sluša.


Utorak 18.07.2017. godine

Nakon doručka koji je bio dogovoren za 08,00 sati, a koji je malo kasnio (ovdje kao da je vrijeme stalo) krećemo ka ozbiljnijim izazovima na Prokletijama.

Iako ime planinskog vijenca Prokletije zvuči pomalo zastrašujuće, ta planina je jedna od najzanimljivijih i najljepših u Crnoj Gori. Nalazi se u istočnom dijelu Crne Gore, Kosovu, a prelazi  u Albaniju. Prokletije su poznate u svijetu po tome da to nije planina koja je lako dostupna i prohodna.

Prokletije pripadaju Dinarskom planinskom sustavu, a najviši vrh je Jezerski vrh sa svojih 2692 metra koji je ujedno i najviši vrh Dinarskih planina. Na Prokletijama se nalazi i vrh Zla Kolata 2534m za koji lokalni vodiči iz Gusinja tvrde da je vrh Crne Gore (umjesto Bobotovog vrha???).

Sam naziv Prokletije na Albanskom znači zabranjene ili proklete šume. Za Prokletije postoji dvostruko etimološko značenje. Jedno simbolizira nepristupačnost, neprohodnost i krš ovih planina, a drugo simbolizira osobnu nesigurnost, opasnost i slične nelagodne stvari koje ljudi izbjegavaju. Prokletije imaju nekoliko imena, pa ih neki i dan danas nazivaju Crnogorske Alpe.

Polazišna točka je u dolini Grebaje od kuda krivudava staza vodi kroz predio šume do izlaska na prekrasne gorske livade nad kojim dominiraju vrhovi Talijanka 2056 m i Popadija 2057 m. Strmom stazom prošaranom kamenjem, po sunčanom danu osvajamo vrh za vrhom. Uz stazu je nebrojeno grmova zrele borovnice koju u velikom količinama konzumiramo. Na pojedinim dijelovima staze nalazi se još i podosta šumskih jagoda.

Nakon osvajanja oba vrha (Talijanke i Popadije) kružnom stazom vraćamo se u dolinu Grebaje gdje se kraće zadržavamo na odmoru i okrijepi.


Srijeda 19.07.2017.

Radi loše prognoze odlučili smo promijeniti plan te se danas popeti na Ljuljuševića Karanfil. Ponovno se vraćamo u dolinu Grabaje od kuda vodi izuzetno strma staza kroz šumu do prijevoja od kud počinju gorske livade jednako strme i zahtjevne za uspon. Greškom domaćeg vodiča Zukija, koji je iz meni nepoznatih razloga, grupu poveo na Mali Karanfil 2119 m, umjesto na Ljuljuševića Karanfil 2240 m. osvajamo taj malo niži i malo manje atraktivan vrh. Vidno razočarani krenuli smo grebenom ka dolini Grebaje. Srećom greban je imao nekoliko vrlo zanimljivih kuluara koji su nam vratili raspoloženje. Naravno kao i do sada ostajemo na krećem odmoru i okrijepi u dolini Grabaje.


Četvrtak, 20.07.2017.

Po povratku u hotel, a imajući u vidu sutrašnju lošu prognozu (kiša koja se i dogodila) odlučili smo nakon doručka posjetiti zemlju orlova, Albaniju.

Nakon graničnog prijelaza koji se nalazi u blizini Gusinja, cesta kojom se vozimo, makadam, ni malo ne ulijeva povjerenje. O dva mosta koja smo prešli bolje i da ne govorim. Tiha jeza. U povratku smo na jedvite prešli jedan most.

No nakon desetak kilometara dolazimo do novo asfaltirane ceste koja je nažalost puna odrona i potrebna je naročita pažnja prilikom vožnje. Posjetili smo dolinu Tamare. Naš cilje vidikovac iznad doline. I zaista, sa vidikovca puca pogled na albanske Prokletije i dolinu Tamare. Nakon kraćeg zadržavanja krećemo prema Skadru i Skadarskom jezeru.

Skadarsko jezero je najveće jezero Balkanskog poluotoka. Ovisno o vodostaju, rasprostire se na između 370 i 540 kvadratnih kilometara. Jezero je bogato rijetkim ribama i pticama, a u vodi je obilje bilja.Na jezeru je 50 otoka, a na nekim od njih su stare utvrde i manastiri. Niz otočića koji se protežu uz crnogorsku obalu nazivaju se Krajinski arhipelag.

Iz jezera istječe rijeka Bojana koja se 30 km dalje ulijeva u Jadransko more. Neposredno nakon izlaska iz jezera, Bojana prima vodu iz pritoke Drima. Povijest bilježi slučajeve kada je Bojana tekla uzvodno, a to se događalo kada bi vodostaj jezera pao, pa bi voda iz Drima tekla koritom Bojane u Skadarsko jezero.

Po dolasku u Skadar, i nakon manjih peripetija oko parkiranja, nastavljamo razgledati grad. Što reći. Tipičan turistički grad, prepun hotela, kafića, restorana … Potražili smo staru jezgru grada kako bi smo se upoznali sa malim dijelom Albanske kulture. Dojmovi su oprečni. Neki od nas nikad nisu bili u Albaniji. Najkraće, zemlja kontrasta. Od izvrsnih hotela do makadamskih cesta i polomljenih mostova.


Petak, 21.07.2017. godine

Zadnjeg dana boravka u Gusinju. Obilan doručak, pakiranje i povratak prema Žabljaku. Lijep sunčan dan omogućio nam je posjet Plavu i Plavskom jezeru. Nastavljamo preko Andrijevice prema Kolašinu. Kolašin je malo pitoreksno mjesto na nekih 900 m visine. Nakon kraćeg razgledavanja gradića odlučili smo da ručamo u obližnjoj konobi koju su nam preporučili. Uz lokalne specijalitete i pokoje pivo nastavljamo put ka Žabljaku.

Put nas vodi pored prašume Crna poda koju posjećujemo. Nakon nekog vremena stižemo na most Đurđevića Tara. Uobičajena gužva. Tri zipline-a rade punom parom. Fotkanje za uspomenu i put pod noge.

Stižemo u Žabljak, točnije u Pitomine, kod obitelji Šibalić gdje ćemo noćiti i blagovati. Budući da imamo vremena do večere odlučili smo posjetiti vidikovac Curovec sa koga se pruža predivan pogled na kanjon Tare.

Tara je rijeka u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Nastaje od dvije rječice Opasanice i Veruše ispod planine Komovi. Poslednjih 40 km toka rijeke Tare čini i granicu između dvije države. Kod crnogorskog naselja Šćepan polje, na teritoriji općine Foča, zajedno sa rijekom Pivom sačinjava rijeku Drinu.

Kanjon Tare, dugačak 82 i mjestimično visok i 1300 metara, svrstava se odmah iza Velikog kanjona rijeke Kolorado u SAD, a prvi u Evropi. Tara ima tok dug 146 kilometra i najduža je crnogorska rijeka. Tara je najpoznatija po, nekad splavarenje, danas raftingu.

Obilna večera i pokoja čaša vina. Zadnja noć u Crnoj Gori u ovom pohodu.


Subota, 22.07.2017. godine

Dan povratka. Oproštaj s obitelji Šibalić i Crnom Gorom i pomisli kad ćemo opet doći. Tko zna. Nagodinu?

Na povratku zastajemo na Sedlu 1907 m polaznoj točki za uspon na Bobotov kuk 2523m. Preko Šćepan polja, Sarajeva, Slavonskog broda  svi stižemo u Karlovac u ranim večernjim satima.

Usput jako dobri čevapi negdje iza Zenice u lokalu „K lovcu“.


 

OSMICA © 2015